Skoplje

Skoplje
Скопје
grad
Kolaž najvažnijih znamenitosta Skoplja.
Kolaž najvažnijih znamenitosta Skoplja.
Zastava za grad Skoplje
Zastava
Zvaničan grb za grad Skoplje
Grb
Skoplje na mapi Severne Makedonije
Skoplje
Skoplje
Koordinate: 41°59′54″N 21°25′39″E / 41.998361°N 21.427447°E / 41.998361; 21.427447
DržavaSjeverna Makedonija
OblastSkopska oblast
OpćinaVeliko Skoplje
Uprava
 • TipPosebna jedinica lokalne samouprave
 • TijeloGradsko vijeće Skoplja
 • GradonačelnicaDanela Arsovska
Površina
 • Ukupno571,46 km²
Nadmorska visina
240 m
Stanovništvo
 (2021)
 • Ukupno526.502
 • Gustina921/km²
Vremenska zonaUTC+2
 • Ljeti (DST)UTC+3
Poštanski broj
МК-10 00
Pozivni broj(+389) 02
Sajtskopje.gov.mk

Skoplje (makedonski Скопје [ˈskɔpjɛ]) je glavni i najveći grad Republike Makedonije s oko 700.000 stanovnika (procjena iz 2007. godine).

Geografski položaj

Skoplje se nalazi na strateški važnoj poziciji u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka, nedaleko od glavne komunikacije koja vodi od Zapadne Europe preko Beograda do Soluna u Grčkoj. Grad je smješten u uskoj dolini rijeke Vardar, koju zatvaraju planine Skopska Crna Gora na sjeveru i Vodno na jugu. Iz takvog geografskog položaja proizašao je i izdužen oblik grada, koji se prostire gotovo 25 km u smjeru istok-zapad (duž Vardara), a manje od 10 km u smjeru sjever-jug.

Klimatski, Skoplje je također određeno svojim kotlinskim položajem. Stoga su ljeta sparna i suha, a zime hladne i maglovite.

Prosječna nadmorska visina grada je 240 metara.

Stanovništvo i uprava

Glavni članak: Popis gradonačelnika Skoplja

Šire gradsko područje (Skoplje sa 7 malih prigradskih općina) ima 578.144 stanovnika [1](Popis 2002.), odnosno blizu 30 % ukupnog stanovništva Makedonije. Takva koncentracija stanovništva predstavlja sve veći problem za državu u kojoj svi ostali gradovi imaju ispod 100.000 stanovnika, te se stoga ne može osigurati ravnomjeran razvoj.

Veliki porast stanovništva Skoplja posljedica je nagle industrijalizacije nakon Drugog svjetskog rata i njegove nove uloge kao političkog, privrednog i kulturnog centra Makedonije unutar SFRJ. 1930. godine Skoplje je imalo oko 50.000 stanovnika, što znači da se u samo pedesetak godina povećalo deset puta.

Nakon posljednje reforme lokalne uprave u Makedoniji 2004. godine, Skoplje je ustrojeno kao grad sa 10 gradskih općina:

Unutar novih gradskih granica živi 506.926 stanovnika (Popis 2002.). Prema etničkoj strukturi, bilo je 66,9 % Makedonaca, 20,5 % Albanaca, 4,6 % Roma, 2,8 % Srba i 1,5 % Bošnjaka. U sedam gradskih općina većinsko stanovništvo su Makedonci, u dvije Albanci (Čair i Saraj), te u jednoj Romi (Šuto Orizari - jedina romska općina u Europi).

Zemljopisni položaj

Položaj Skoplja sa granicama grada (u crvenom).

Skoplje se nalazi na strateški važnoj poziciji u središnjem dijelu Balkanskog poluotoka, nedaleko od glavne prometnice koja vodi od Zapadne Europe preko Beograda do Soluna u Grčkoj. Grad je smješten u uskoj dolini rijeke Vardar, koju zatvaraju planine Skopska Crna Gora na sjeveru i Vodno na jugu. Iz takvog zemljopisnog položaja proizašao je i izdužen oblik grada, koji se prostire gotovo 25 km u smjeru istok-zapad (duž Vardara), a manje od 10 km u smjeru sjever-jug.

Klimatski, Skoplje je također određeno svojim kotlinskim položajem. Stoga su ljeta sparna i suha, a zime hladne i maglovite.

Prosječna nadmorska visina grada je 240 metara.

Historija

Grb Skoplja za vreme Kraljevine Jugoslavije

Prva naselja na mjestu današnjeg Skoplja datiraju još iz prethistorije.

U antičko doba tu se nalazila rimska kolonija Scūpī (na ušću Lepenca u Vardar, zapadno od današnjeg centra grada), osnovana za vrijeme cara Domicijana (81 – 96). Mjesto se spominje u Ptolomejovoj Geografiji iz 2. vijeka kao jedan od gradova rimske Dardanije. Ptolemej naziva grad na latinskom kao Scupi i starogrčkom kao Σκοῦποι, što se pretpostavlja da je prema korijenu ἐπίσκοπος značilo „promatrač”, dakle „mjesto u visini”.

U srednjem vijeku, Skopje je u sastavu Istočnog Rimskog carstva (kasnijeg Bizanta). Umjesto Scupija, kojeg je uništio potres iz 518. godine, car Justinijan u 6. stoljeću sagradio novu tvrđavu Justiniana Prima, za koju ni do danas nije potpuno jasno gdje se nalazila.

Grad je prelazio u ruku više država, Bizanta, Bugarske, Raške, povremenih ustaničkih tvorevina, dok konačno postoje dio srednjovjekovne srpske države u 13. stoljeću. 1346. godine srpski car Dušan ga proglašava glavnim gradom svog carstva, koje se raspalo nakon njegove smrti. Nakon Dušanove smrti, pojedini velikaši se osamostaljavaju. Tako se grad nalazi u posedu Mrnjavčevića, odnosno u oblasti kralja Vukašina. Nakon maričke pogibije 1371, grad postaje posed Vukašinovog sina Marka.

1392. godine Skoplje zauzimaju Turci i ono ostaje pod njihovom vlašću više od pȇtsto godina, s jedinim prekidom 1689. kada ga je nakratko zauzeo i spalio austrijski vojskovođa Giovanni Piccolomini. Pod turskom vladavinom grad je se zvao Üsküb (اوسكوب).

U dugom razdoblju turske vladavine Skoplje u potpunosti poprima izgled orijentalnog grada s džamijama, čaršijom, mahalama i pretežno islamiziranim stanovništvom.

Godine 1888. počela je s radom željeznička pruga Beograd-Niš-Skoplje.[2]

U Balkanskim ratovima, 1912. ga zauzima srpska vojska, te postaje dio Kraljevine Srbije, dok je ime grada iz Uskup promenjeno u Skoplje.

U Prvom svetskom ratu, bugarska vojska zauzima grad 1915, koji postoje sedište bugarske Vojno-inspekcione oblasti Makedonije.

Nakon Prvog svjetskog rata u sastavu je Kraljevine SHS, odnosno kasnije Kraljevine Jugoslavije, u kojoj je od 1929. do 1941. centar Vardarske banovine.

Godine 1929. počeo je mandat Josifa Mihailovića kao gradonačelnika, na dužnosti do 1936. i ponovo od 1939. do 1941. godine. Njemu je grad zaslužan za transformaciju iz orijentalnog osmanskog u moderan europski grad. Između 1928. i 1935. je izgrađen i razvijen aerodrom Skoplje uz podršku Antonija Vildovića. Prva linija je bila na relaciji Solun-Skoplje-Beograd.

Nakon raspada Jugoslavije, Skoplje i veći dio Makedonije su 1941. godine priključeni Bugarskoj. U novembru 1944. oslobodile su ga partizanske jedinice.

U sastavu SFRJ postaje glavni grad Socijalističke Republike Makedonije, koja je po prvi put organizirana kao zasebna jedinica.

Između 1960. i 1961. godine je zahvaljujući velikim omladinskim radnim akcijama dovršena dionica Autoceste Bratsva i Jedinstva od Niša do Đevđelije prolazeći kroz Skoplje. Taj dio će postati današnji autoput E-75, dio paneuropskog koridora 10.

To je razdoblje brzog rasta i izgradnje Skoplja, koje je nakratko zaustavio katastrofalni potres, 26. juna 1963. godine. Više od 1.000 ljudi je poginulo, a preživjeli stanovnici su ostali bez domova, jer je najveći dio grada posve porušen.

Normalizacija života je bila brza uz pomoć iz čitavog svijeta, te se Skoplje uspješno oporavilo. Međutim, rekonstrukcija i uređenje grada bili su dugotrajni, te ni danas nisu posve dovršeni.

Od 8. septembra 1991. godine, Skoplje je prijestolnica nezavisne Republike Makedonije.

Privreda

Kameni most na reci Vardar

U razdoblju bivše Jugoslavije, Skoplje se razvijalo kao industrijsko središte Makedonije, što je i dovelo do velikog priljeva novih stanovnika u grad. Najznačajnije industrijske grane su bile tekstilna, kemijska (kombinat "OHIS"), farmaceutska ("Alkaloid"), štamparska i metaloprerađivačka (Žeeljezara Skopje). Po osamostaljenju Makedonije, njena privreda našla se pred teškim problemima. Skoplje kao glavni grad je bilo i danas je u nešto boljoj poziciji od ostatka države, u kojoj je trećina stanovništva nezaposlena. I njegova industrija je stradala, ne samo zato što se nije mogla potpuno prilagoditi novom kapitalističkom sistemu, već i zbog grčke blokade i etničkih sukoba u Makedoniji 2001. godine. Posljednjih godina je vidljiv stanovit napredak, posebno stoga što je došlo do preorijentacije s industrije na uslužne djelatnosti i većih stranih ulaganja.

Spomenici i znamenitosti

  • Arheološki lokalitet Scupi
  • Skopski akvadukt
  • Bizantska crkva Svetog Pantelejmona u Nerezima, podignuta u 12. stoljeću. Poznata po svojim freskama;
  • Crkva Svetog Spasa, djelomično građena pod zemljom zbog turskog zakona po kojem crkve nisu smjele nadvisivati džamije. U njenom dvorištu je grob makedonskog heroja Goce Delčeva;
  • Kameni most u centru grada preko Vardara, sagrađen u 15. stoljeću;
  • Katedrala (Saborni hram ) Svetog Klimenta Ohridskog, dovršena 1990. godine. Sjedište Makedonske pravoslavne crkve;
  • Konzervirane ruševine starog željezničkog kolodvora (sagrađen 1941.), na kojem se sat zaustavio u 5:17, točnom trenutku potresa 1963. godine. Danas je u zgradi Muzej grada Skoplja;
  • Milenijski križ na planini Vodno (visok 67 metara);
  • Stari orijentalni dio grada (čaršija, džamije,pazar) podno tvrđave Kale, predložen za listu UNESCO-a;
  • Tvrđava Kale.

Sport

Nacionalna arena „Filip II. Makedonski”.

Najpoznatiji sportski objekti u Skoplju su Sportska dvorana Boris Trajkovski i nogometni stadion Nacionalna arena „Filip II. Makedonski”. U Skoplju postoje još četiri sportske dvorane, koje su manje od dvorane Borisa Trajkovskog. Također, ima i nekoliko manjih nogometnih stadiona. Od 1972. održava se međunarodni boksački turnir Zlatni gong.[3]

Slijedi popis klubova po sportovima:

Nogomet

Košarka

Rukomet

Poznati sugrađani

Gradovi pobratimi

Skoplje je pobratim sa gradovima:

Suradništva

Zanimljivosti

Iako su nakon potresa iz 1963. godine obnovljeni i podignuti brojni javni i stambeni objekti, mnogi gradski simboli nisu nikad ponovno izgrađeni. Skoplje je tako izgubilo značajan dio svoje prepoznatljivosti. Tek unazad nekoliko godina pokrenute su akcije da se te zgrade obnove i Skoplju vrati njegov nekadašnji izgled. Tako je ponovno sagrađena katedrala Svete Bogorodice iz 19. stoljeća, a u planu je i obnova velebnog kazališta razorenog u potresu.

Povezano

Bilješke

  1. ↑ Car Justinian je rođen u Taurisiumu, što je današnje prigradsko naselje Taor u opštini Zelenikovo.

Izvori

  1. ↑ Makedonski popis stanovništva 2002. (pristupljeno 03. 01. 2011.) (mk)
  2. ↑ Bajraktarević 1936
  3. ↑ 50. ZLATNI GONG U SKOPLJU Petar Cetinić boksa protiv predstavnika Kosova, a Marko Kraljević protiv Crnogorca, 11. 11. 2021.
  4. ↑ (en) „Sister Cities of Ankara”. Ankara. Arhivirano iz originala na datum 28. 04. 2013. Pristupljeno 23. 12. 2019. 
  5. ↑ (en) „Belgrade has five twin cities in the world”. Beograd. 18. 06. 2018. Pristupljeno 06. 01. 2020. 

Literatura

  • Edward Brown (1673). „Skopia”. A Brief Account of Some Travels in Hungaria, Servia, Bulgaria, Macedonia, Thessaly, Austria, Styria, Carinthia, Carniola, and Friuli. London: Benj. Tooke. 
  •  „Usküb” Encyclopædia Britannica Eleventh Edition 27 (11th izd.) 1911 p. 811 
  • Anthony Lawrence Gancevic (1913). „Archdiocese of Scopia”. Catholic Encyclopedia. New York. 
  • Fehim Bajraktarević (1936). „Üsküb”. Encyclopaedia of Islam. E.J. Brill. str. 1052+. ISBN 9789004097940. 
  • Randall J. Van Vynckt (1996). „Skopje”. u: Trudy Ring. Southern Europe. International Dictionary of Historic Places. 3. Fitzroy Dearborn. OCLC 31045650. 
  • S. Bouzarovski (2011). „Skopje”. Cities 28 (3): 265–277. DOI:10.1016/j.cities.2010.05.002. 

Vanjske veze

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Skoplje&oldid=41868333