Owen Chamberlain
| Owen Chamberlain | |
 | |
| Rođenje | 10. srpnja 1920. San Francisco, Kalifornija, SAD |
|---|---|
| Smrt | 28. veljače 2006. Berkeley, Kalifornija, SAD |
| Državljanstvo | Amerikanac |
| Polje | Fizika |
| Institucija | Državni labaratorij Los Alamos |
| Alma mater | Sveučilište u Berkeleyu Sveučilište u Chicagu |
| Akademski mentor | John Bardeen |
| Poznat po | Fizika elementarnih čestica Otkriće antiprotona |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1959.) |
| Portal o životopisima | |
Owen Chamberlain (San Francisco, 10. srpnja 1920. – Berkeley, 28. veljače 2006.), američki fizičar. Doktorirao (1949.) na Sveučilištu u Chicagu. Profesor na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu (od 1949. do 1989.). Ubrzanjem (akceleracijom) i sudaranjem protona u protonskom sinkrotronu (bevatronu) s Emiliom Segrèom otkrio antiproton (1955.) za što su dobili Nobelovu nagradu za fiziku (1959.).[1]
Antimaterija[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: AntimaterijaAntimaterija je tvar načinjena od antičestica. Prvu antičesticu, pozitron, predvidio je Paul Dirac 1931., a pronašao Carl David Anderson 1932. u kozmičkome zračenju. Otkrićeelektrona pozitivna naboja vodilo je do spoznaje da će svakoj čestici biti pridružena antičestica jednake mase i suprotna naboja. Simetrija na izmjenu predznaka električnog naboja kao temeljno svojstvo prirode pokusima je potvrđena opažanjem antiprotona (negativno nabijena protona) 1955. u Berkeleyu (Owen Chamberlain), neutralnog antineutrona godinu dana potom, a zatim i mnoštva drugih antičestica. Sama antimaterija bila bi građena od antiatoma (s jezgrama od antiprotona i antineutrona, okruženih oblakom pozitrona). Prva laboratorijska proizvodnja atoma antivodika provedena je 1996. na uređaju LEAR (engl. Low Energy Antiproton Ring) na CERN-u. Dakako, ubrzo po stvaranju antivodik anihilira s običnom materijom iz okoline. Općenito, proces anihilacije u fotone i mezone onemogućuje koegzistenciju materije i antimaterije na istome nebeskom tijelu. Moguće je zamisliti nebeska tijela građena u potpunosti od antimaterije, no opažanjem radiovalova ili svjetlosti ne može se dokazati je li riječ o antisvijetu, jer i materija i antimaterija zrače potpuno iste fotone. Tek s otkrićem procesa s narušenjem CP-simetrije, u sustavu neutralnih kaona, moguće je (na temelju podataka o tome kako se zbiva neki svojstveni raspad) utvrditi je li neki svijet građen od materije ili antimaterije. Vjeruje se da bi mnoge od žestokih eksplozija u svemiru mogle potjecati iz sudara svjetova i antisvjetova.[2]
Antičestica[uredi | uredi kôd]
Antičestica je subatomska čestica kojoj su masa i većina ostalih svojstava jednaki svojstvima neke čestice, ali su njezin električni naboj i magnetski moment suprotni. Tako je antičestica elektrona pozitivno nabijeni pozitron, antičestica protona negativno nabijeni antiproton, dok su neutron i njegova antičestica električki neutralni iako im je magnetski moment suprotnoga smjera (neutron se sastoji od kvarkova, a antineutron od antikvarkova).
Anihilacija[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: AnihilacijaAnihilacija je proces pretvaranja mase u energiju koji se događa kad se čestica i njezina antičestica nađu u neposrednoj blizini. Primjerice, pozitroni nastali prirodnim radioaktivnim raspadom brzo anihiliraju u sudaru s elektronima. Proces suprotan anihilaciji događa se u akceleratorima, gdje čestice i antičestice nastaju istodobno pri sudarima čestica velike energije.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Chamberlain, Owen, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
- ↑ antimaterija, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
- ↑ anihilacija, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.